Izvrsnost s ljubavlju – kršćanski pogled na rad

Milijuni ljudi svakodnevno odlazi na svoj posao i provodi više od trećine dana radeći. Neki od tih ljudi su nezadovoljni jer ne vole i ne vide se u svome poslu. Veliki broj radnika je nepošteno plaćen, te  vide posao kao muku koju trebaju pretrpjeti da bi dobili mizernu plaću i „spojili kraj s krajem“. Sigurno da nije lako u takvom ambijentu imati neki veliki ideal o ljudskom radu.

No, postoje i oni ljudi koji na svoj posao i rad gledaju u jednoj široj perspektivi.  Ne kao jednu nužnu i mučnu sastavnicu svoga života, nego kao aktivnost po kojoj se oni ostvaruju kao osobe.

Ne smijem gledati na sebe kao na roba ili nadničara, nego kao na ljubljeno dijete Božje koji u svome poslu ostvaruje svoj poziv.

Mi katolici smo pozvani gledati na radu u tome smjeru i još puno dublje. Ne smijem gledati na sebe kao na roba ili nadničara, nego kao na ljubljeno dijete Božje koji u svome poslu ostvaruje svoj poziv. Izvršavajući svoj posao profesionalno i odgovorno  ali  s ljubavlju i za Ljubav mi daje da se ostvarujem kao osoba! Ovakav pogled daje puni smisao radu  i omogućava mi da svoj posao mogu raditi iz ljubavi prema Bogu i tako posvećivati svoju svakodnevicu.

U svom apostolskom putovanju u Francusku 2008,  papa Benedikt XVI. pokazao je da kršćani imaju ključ za ispravno i potpuno shvaćanje ljudskoga rada. Istaknuo je da je čovjek pozvan od Boga na stvaralački rad, koji kad je vođen mudrošću i učinjen iz ljubavi tada usavršava stvoreni svijet.

Izvršavajući svoj posao profesionalno i odgovorno  ali  s ljubavlju i za Ljubav mi daje da se ostvarujem kao osoba!

Imamo velikih svetaca koji su isticali važnost i uzvišenost ljudskog rada. Na primjer sv. Benedikt sa svojim poznatim motom  ora et labora, ili sv. Josemaria Escriva koji je razvio cijelu teologiju o radu. Tu ne smijem zaboraviti na našeg blaženika Ivana Merza koji je prikazao svoj živo za hrvatsku mladež. Njegova poznata maksima je: “Savjesno obavljati staleške dužnosti i to smatrati za križ mojega života; za moje dnevno razapinjanje, koje donosi blagoslova u radu za spašavanje duša.”

Sigurno da ima u našoj Crkvi još puno velikana koji su govorili o uzvišenosti ljudskog rada. Oni nam svakako trebaju biti poticaji, ali naš uzor je Isus Krist koji je u skrovitosti do svoje tridesete godine radio u Nazaretu i tako posvetio ljudski rad i podario mu uzvišenu ulogu u našem ljuskom i duhovnom rastu.

Kršćanin se ne smije plašiti napora i umora, nego prigrliti svoj posao s radošću koja ima svoj smisao u Kristovu križu.

Sve nam to pokazuje da je rad naš poziv i mjesto gdje mi kao djeca Božja, nasljedujući Isusov primjer, razvijamo i umnožavamo talente koje nam je Gospodin podario. Možemo reći da je  moj posao mjesto moga posvećenja (kako se ja posvećujem po svome poslu?). Stoga se kršćanin ne smije plašiti napora i umora, nego prigrliti svoj posao s radošću koja ima svoj smisao u Kristovu križu.

Veliki primjer imamo u Svetoj obitelji Isusa, Josipa i Marije čija kuća i radionica su škola za nas kršćane gdje možemo naučiti kako naš posao preobražavati u molitvu –  u žrtvu Bogu ugodnu. Tako radeći davat ćemo Bogu slavu i sudjelovati u Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi, mijenjajući ovaj svijet i čineći ga ljepšim mjestom za življenje.

Idućo članak

[Najava] Prva konferencija katoličkih muškaraca