Sveti Josip je jedinstveni biblijski lik jer Sveto Pismo ga spominje tek nekoliko puta, aod njegovih riječi nemamo zapisano baš ništa. Tako sve što znamo o njemu i sve što je rečeno zapravo je rečeno gledano na njegova djela. Josip je bio čovjek djelovanja.
Crkva nerado prekida sveto vrijeme korizme. Ipak, kada se radi o svetom Josipu, ne samo da ju prekida već i ovom slavlju pridaje najviši stupanj liturgijske godine – Svetkovina. Tako slavljem Josipova nakratko izlazimo iz korizmene atmosfere. Čini mi se da bi nam Josip mogao pomoći u tome kako postiti, kako korizmovati.
Sveti Josip je bio čovjek djelovanja!
Izdvojio bih pet Josipovih osobina koje bi nam mogle biti od koristi za duhovni rast ove korizme: To su: jednostavnost, rad, odmor, obitelj i Isus & Marija. Krenimo redom:
JEDNOSTAVNOST – U Ivanovu evanđelju (Iv 6,35) Isus govori svojim Nazarećanima: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ Na te riječi ljudi komentiraju (Iv 6,42): “Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: ‘Ja siđoh s neba?'”Ljudi su iznenađeni da Isus ovakvo što govori, a poznaju mu oca koji je bio običan i jednostavan čovjek. Očito nije po okolici izvodio čuda da bi mogli reći – kakav otac – takav sin – zato i jesu iznenađeni. Josip je živio svoju jednostavnost i običnost svaki dan. Znam, ljudi vole neobičnost, spektakle, buku i bljeskove – to je za Josipa terra incognita – nepoznata zemlja.
Na čistu srijedu smo čitali (Mt 6,1): Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Hoće nam reći kako sve svoje postove, molitve, uzdržavanje od užitaka… činimo tako, da ih vidi samo Bog. Zatim s druge strane nešto prije ovog retka, Isus u Govoru na Gori kaže (Mt 5,16): „Vaše svjetlo tako neka zasja pred ljudima da se vide vaša dobra djela i da se slavi vaš Otac nebeski.“ – čini se da smo u kontradikciji? Koja je onda razlika?
Razlika je – jednostavnost! Kada djelujemo jednostavno, ne obraćamo pažnju na našu slavu – ne idemo za čudima i spektaklom – samo tražimo Boga. Takva jednostavnost je skromnost duše koja čuva intimni odnos sa Bogom kroz molitvu, post i odricanje.
čovjek, prikazujući Bogu svoj rad, pridružuje se otkupiteljskom djelu Isusa Krista, koji je, radeći u Nazaretu vlastitim rukama, dao radu uzvišeno dostojanstvo
RAD – danas rad i nije baš na cijeni. Prvog svibnja slavimo Josipa radnika, on je svetac koji zna zasukati rukave i napraviti posao. Josip nas podsjeća na dostojanstvo rada. Jedan crkveni dokument (Drugog vatikanskog koncila) ovako opisuje rad: čovjek, prikazujući Bogu svoj rad, pridružuje se otkupiteljskom djelu Isusa Krista, koji je, radeći u Nazaretu vlastitim rukama, dao radu uzvišeno dostojanstvo. (Gaudium et spes br. 67)
Korizma je pravo vrijeme da obnovimo vrijednost rada u našim danima. Bog nas privlači k sebi običnim stvarima, običnim dnevnim zadacima. Tako nas ova točka poziva da ne tražimo neka izvanredna djela pokore ili dugotrajne molitve ako one umanjuju naše redovite dužnosti. I prije nego si natovarimo još neke dužnosti i poslove, bilo bi dobro da najprije ono što činimo, onaj posao koji sada radimo – u njega utkati još više pažnje i ljubavi.
I prije nego si natovarimo još neke dužnosti i poslove, bilo bi dobro da najprije ono što činimo, onaj posao koji sada radimo – u njega utkati još više pažnje i ljubavi.
Koliko god nam sveti Josip pokazuje dostojanstvo rada i djelovanja, ipak, svoje najbolje trenutke – ili svoj susret sa Bogom imao je u snu. Josipu je Bog stalno govorio kroz san. Riječ je o ODMORU. Možemo razlikovati dvije vrste odmora. Fizički san i duhovno prepuštanje Bogu, oslanjanje na njegovo djelovanje, na njegovu prisutnost. Oba ova odmora su ključna za našu svetost. Fizički san nas priprema za još jedan dan rada i ljubavi, a koliko je važan, znate i sami ili pitajte koju majku novorođenčeta. Prepuštanje Bogu jača našu vjeru u Božju providnost, jača našu vjeru u dane kušnje i uvijek ostavlja prostor za rast u ljubavi. O tome govori i psalmist kada pjeva:
Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.
Ako Gospodin grad ne čuva, uzalud stražar bdi.
Uzalud vam je ustat’ prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje. Ps 127
Sve je jasno, oslonjenost na Boga čini stvari da funkcioniraju kako treba. Sav trud naš je uzaludan ako Gospodin nije uključen – to su miljenici kojima se čak i u snu daje. Kroz ovu točku – poruka svetog Josipa za ovu našu korizmu je – ODMORI se od svega i pusti da Bog djeluje. Ili kako ono kaže Mojsije Izraelcima dok ih je faraon progonio: „Gospod će se boriti za vas. Vi možete biti posve mirni.“ (Izl 14,14)
Josip je postao svet tako što je služio Isusu i Mariji – uživao je njihovu prisutnost.
OBITELJ – Josip je bio veliki čovjek, ali gdje bi bio bez svoje obitelji bez Isusa i Marije? Teško da bismo o njemu razgovarali upravo sada – kao što niti ne razgovaramo niti o jednom stolaru od prije 2000 godina. Josip je postao svet tako što je služio Isusu i Mariji – uživao je njihovu prisutnost. Slično Josipu, Bog nam šalje ljude, one s kojim radimo, živimo, studiramo, putujemo… jer mi ne možemo postati sveti kao neki izolirani pojedinci – već samo kao oni koji s drugima dijele život, obitelj, zajedništvo… i opet iz dokumenta Gaudium et Spes: Ako roditelji prednjače primjerom i zajedničkom obiteljskom molitvom, djeca će, i svi koji žele u krugu obitelji, lakše naći put čovječnosti, spasenja i svetosti. (GS 48)
Korizma je idealno vrijeme da preispitamo svoje odnose prema najbližima. Postoji li možda ljubav koju treba oživjeti? Nedostaje nam možda zahvalnosti? To su izvrsni načini davanja milostinje.
I na kraju: ISUS I MARIJA Mogli bismo reći: Josipova obitelj nije obična obitelj i ako usporedimo naše obitelji i Svetu Obitelj, lako se možemo obeshrabriti ili pasti u očaj – čini nam se kao nedostižni ideal. Ipak, možda nam i nisu tako daleko. Ako bolje razmislimo, Isus nam je Spasitelj i brat, a Marija nam je Majka. U svemu tome Josip nam može pomoći da ostanemo blizu Isusa i Marije – baš kao on. Bit naše korizme je moći reći „DA“ Isusu kao što je to učinila i Marija kod Navještenja – u tome neka nam svojim primjerom i zagovorom pomogne sveti Josip. Sveti Josipe, moli za nas!
Fotografija izvor: https://moniciones.org/
