Strah Božji – kako ga treba shvatiti?

Pišući o psalmima sveti Hilarije, biskup i crkveni naučitelj iz 4. st. objašnjava što znači kada se u Bibliji govori o “strahu Božjem”:

Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama. ( Ps 127,1) Kad god se u Svetom pismu govori o strahu Gospodnjem, valja primijetiti da se o njem nikad ne govori kao o nečem samom za sebe, kao nama dostatnom za savršenstvo naše vjere, već se uvijek mnogo toga dodaje i pretpostavlja iz čega se dade shvatiti smisao i savršenstvo Božjega straha. To je izrekao Salomon u Izrekama:

Ako prizoveš mudrost i zavapiš za razborom; ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom — tada ćeš shvatiti strah Gospodnji. (Izr 2,3-5)

Vidimo u tim riječima koliko treba stepenica da dođemo do straha Gospodnjega. A ljudsko – iskustveno poimanje straha je drugačije.
Naše iskustvo nam kaže da je strah drhtanje ljudske nemoći i bojazan da nam se ne dogodi nešto što ne želimo da se dogodi. On postoji i pokreće se u nama kad nam savjest nešto predbacuje, pred pravom boljega, pred navalom jačega, zbog bolesti, pred zvijerima i zbog muke od svakoga zla.
Takvom se strahu ne treba učiti, on se javlja iz slabosti naše naravi. Niti nam treba učiti čega da se bojimo, već nam ono čega se bojimo samo ulijeva užas.
S pravom je napisano o strahu Gospodnjem: Dođite, sinovi, čujte me, naučit ću vas strahu Gospodnjem. (Ps 33,12) Valja nam se dakle naučiti strahu Gospodnjem jer se o njem poučavamo. On se ne sastoji u užasu, nego u razboritoj nauci; on nije u drhtanju naše naravi, već ga stječemo obdržavanjem zapovijedi i djelima čestita života i spoznajom istine.


Valja nam se dakle naučiti strahu Gospodnjem jer se o njem poučavamo. On se ne sastoji u užasu, nego u razboritoj nauci; on nije u drhtanju naše naravi, već ga stječemo obdržavanjem zapovijedi i djelima čestita života i spoznajom istine.


Za nas je strah Božji u ljubavi te njegova savršena ljubav nadvladava strahovanje. A osnovna je zadaća naše ljubavi u tome da slušamo poticaje, obdržavamo naredbe i pouzdajemo se u obećanja. Poslušajmo stoga riječi Pisma: Izraele, što Gospodin Bog tvoj traži drugo od tebe nego da se bojiš Gospodina, Boga svoga, da hodiš putovima njegovim, ljubiš ga i držiš njegove zapovijedi svim srcem svojim i svom dušom da ti bude dobro?
Mnogi su putovi Božji jer on sam je put. Ali kad o sebi govori, onda sam sebe naziva Putom te pokazuje razlog zašto se naziva Putom: Nitko ne može doći k Ocu osim po meni.
Mnogo nam putova valja pretražiti i mnogim putovima nam je krenuti da nađemo jedan Put, koji je dobar, a to je put istine, put kojim hodimo u život vječni. Putovi su u zakonu, u prorocima, u Evanđeljima, u apostolima, ali su putovi i u obdržavanju različitih zapovijedi, koje obdržavajući iz straha Božjega živimo blaženo.

Izvor: iz Liturgije časova, četvrtka drugog korizmenog tjedna

Idućo članak

Uči od sv. Josipa kako živjeti korizmu

Prethodni članak

[Najava] Prva konferencija katoličkih muškaraca

0 kn0.00