Uči od sv. Josipa kako živjeti korizmu

Sveti Josip je jedinstveni biblijski lik jer Sveto Pismo ga spominje tek nekoliko puta, aod njegovih riječi nemamo zapisano baš ništa. Tako sve što znamo o njemu i sve što je rečeno zapravo je rečeno gledano na njegova djela. Josip je bio čovjek djelovanja.

Crkva nerado prekida sveto vrijeme korizme. Ipak, kada se radi o svetom Josipu, ne samo da ju prekida već i ovom slavlju pridaje najviši stupanj liturgijske godine – Svetkovina. Tako slavljem Josipova nakratko izlazimo iz korizmene atmosfere. Čini mi se da bi nam Josip mogao pomoći u tome kako postiti, kako korizmovati.

Sveti Josip je bio čovjek djelovanja!

Izdvojio bih pet Josipovih osobina koje bi nam mogle biti od koristi za duhovni rast ove korizme: To su: jednostavnost, rad, odmor, obitelj i Isus & Marija. Krenimo redom:

JEDNOSTAVNOST – U Ivanovu evanđelju (Iv 6,35) Isus govori svojim Nazarećanima: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ Na te riječi ljudi komentiraju (Iv 6,42): “Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: ‘Ja siđoh s neba?'”Ljudi su iznenađeni da Isus ovakvo što govori, a poznaju mu oca koji je bio običan i jednostavan čovjek. Očito nije po okolici izvodio čuda da bi mogli reći – kakav otac – takav sin – zato i jesu iznenađeni. Josip je živio svoju jednostavnost i običnost svaki dan. Znam, ljudi vole neobičnost, spektakle, buku i bljeskove – to je za Josipa terra incognita – nepoznata zemlja.

Na čistu srijedu smo čitali (Mt 6,1): Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Hoće nam reći kako sve svoje postove, molitve, uzdržavanje od užitaka… činimo tako, da ih vidi samo Bog. Zatim s druge strane nešto prije ovog retka, Isus u Govoru na Gori kaže (Mt 5,16): „Vaše svjetlo tako neka zasja pred ljudima da se vide vaša dobra djela i da se slavi vaš Otac nebeski.“  – čini se da smo u kontradikciji? Koja je onda razlika?

Razlika je – jednostavnost! Kada djelujemo jednostavno, ne obraćamo pažnju na našu slavu – ne idemo za čudima i spektaklom – samo tražimo Boga. Takva jednostavnost je skromnost duše koja čuva intimni odnos sa Bogom kroz molitvu, post i odricanje.

čovjek, prikazujući Bogu svoj rad, pridružuje se otkupiteljskom djelu Isusa Krista, koji je, radeći u Nazaretu vlastitim rukama, dao radu uzvišeno dostojanstvo

RAD – danas rad i nije baš na cijeni. Prvog svibnja slavimo Josipa radnika, on je svetac koji zna zasukati rukave i napraviti posao. Josip nas podsjeća na dostojanstvo rada. Jedan crkveni dokument (Drugog vatikanskog koncila) ovako opisuje rad: čovjek, prikazujući Bogu svoj rad, pridružuje se otkupiteljskom djelu Isusa Krista, koji je, radeći u Nazaretu vlastitim rukama, dao radu uzvišeno dostojanstvo. (Gaudium et spes br. 67)

Korizma je pravo vrijeme da obnovimo vrijednost rada u našim danima. Bog nas privlači k sebi običnim stvarima, običnim dnevnim zadacima. Tako nas ova točka poziva da ne tražimo neka izvanredna djela pokore ili dugotrajne molitve ako one umanjuju naše redovite dužnosti. I prije nego si natovarimo još neke dužnosti i poslove, bilo bi dobro da najprije ono što činimo, onaj posao koji sada radimo – u njega utkati još više pažnje i ljubavi.

I prije nego si natovarimo još neke dužnosti i poslove, bilo bi dobro da najprije ono što činimo, onaj posao koji sada radimo – u njega utkati još više pažnje i ljubavi.

Koliko god nam sveti Josip pokazuje dostojanstvo rada i djelovanja, ipak, svoje najbolje trenutke – ili svoj susret sa Bogom imao je u snu. Josipu je Bog stalno govorio kroz san. Riječ je o ODMORU. Možemo razlikovati dvije vrste odmora. Fizički san i duhovno prepuštanje Bogu, oslanjanje na njegovo djelovanje, na njegovu prisutnost. Oba ova odmora su ključna za našu svetost. Fizički san nas priprema za još jedan dan rada i ljubavi, a koliko je važan, znate i sami ili pitajte koju majku novorođenčeta. Prepuštanje Bogu jača našu vjeru u Božju providnost, jača našu vjeru u dane kušnje i uvijek ostavlja prostor za rast u ljubavi. O tome govori i psalmist kada pjeva:

Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.
Ako Gospodin grad ne čuva, uzalud stražar bdi.
Uzalud vam je ustat’ prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje. Ps 127

Sve je jasno, oslonjenost na Boga čini stvari da funkcioniraju kako treba. Sav trud naš je uzaludan ako Gospodin nije uključen – to su miljenici kojima se čak i u snu daje. Kroz ovu točku – poruka svetog Josipa za ovu našu korizmu je – ODMORI se od svega i pusti da Bog djeluje. Ili kako ono kaže Mojsije Izraelcima dok ih je faraon progonio: „Gospod će se boriti za vas. Vi možete biti posve mirni.“ (Izl 14,14)

Josip je postao svet tako što je služio Isusu i Mariji – uživao je njihovu prisutnost.

OBITELJ – Josip je bio veliki čovjek, ali gdje bi bio bez svoje obitelji bez Isusa i Marije? Teško da bismo o njemu razgovarali upravo sada – kao što niti ne razgovaramo niti o jednom stolaru od prije 2000 godina. Josip je postao svet tako što je služio Isusu i Mariji – uživao je njihovu prisutnost. Slično Josipu, Bog nam šalje ljude, one s kojim radimo, živimo, studiramo, putujemo… jer mi ne možemo postati sveti kao neki izolirani pojedinci – već samo kao oni koji s drugima dijele život, obitelj, zajedništvo… i opet iz dokumenta Gaudium et Spes: Ako roditelji prednjače primjerom i zajedničkom obiteljskom molitvom, djeca će, i svi koji žele u krugu obitelji, lakše naći put čovječnosti, spasenja i svetosti. (GS 48)

Korizma je idealno vrijeme da preispitamo svoje odnose prema najbližima. Postoji li možda ljubav koju treba oživjeti? Nedostaje nam možda zahvalnosti? To su izvrsni načini davanja milostinje.

I na kraju: ISUS I MARIJA Mogli bismo reći: Josipova obitelj nije obična obitelj i ako usporedimo naše obitelji i Svetu Obitelj, lako se možemo obeshrabriti ili pasti u očaj – čini nam se kao nedostižni ideal. Ipak, možda nam i nisu tako daleko. Ako bolje razmislimo, Isus nam je Spasitelj i brat, a Marija nam je Majka. U svemu tome Josip nam može pomoći da ostanemo blizu Isusa i Marije – baš kao on. Bit naše korizme je moći reći „DA“ Isusu kao što je to učinila i Marija kod Navještenja – u tome neka nam svojim primjerom i zagovorom pomogne sveti Josip. Sveti Josipe, moli za nas!

Fotografija izvor: https://moniciones.org/

Idućo članak

[don Damir] Pornografija - pobijedi novu ovisnost

Prethodni članak

Strah Božji - kako ga treba shvatiti?

Latest from Muževnost

0 kn0.00